недеља, 6. фебруар 2011.

Smederevo

Ime  ''Smederevo''  najverovatnije  je  došlo  iz  predbalkanske  postojbine.Pošto se Smederevo  nalazilo  na  močvarnom  zemljištu  smatra  se  da  je  nastalo  od  grupe  suglasnika  SMRDV  što  je  značilo (smrdeti  ili blatište).
Najstarije  antičko  predanje  nastalo  od  trinaestog  do  petog  veka, zabeležio  je  Apolonije  u  trećem  veku  stare  ere.On  kaže  da  su  još  grčki  moreplovci  Argonauti  i  njihovi  gonitelji  Kolhiđani  ploveći  Crnim  morem, Dunavom  ( Istros), oko  ušća  Morave, u  AUREUS  MONS-u ( Orešcu )  tražili  ''Zlatno  runo''.Prema  tome  smederevski  kraj  ima  letopis  koji  traje  od  mitskih  prethomerovskih  vremena.Zlatno  runo  koje  je  ukradeno  verovatno  predstavlja  zauzimanje  MONS  AUREUS-a ,brdske  grede  kod  ušća  Brestovičkog  potoka u  Dunav.Nju  i  danas  meštani  nazivaju  Beli  Breg  ili  Zlatno  Brdo.
U  doba  Nemanjića smederevskom  oblašću  upravljao  je  kralj  Dragutin.Potom  se  tu pominju  Ratislavići  koji  su  kovali  svoj  novac.Knez  Lazar  je  od  njih  preuzeo  ovu oblast  i  svojom  poveljom  u  kojoj  se  prvi  put  pominje  posrbljen  naziv  Smederevo, pored  mnogih  drugih  imanja  poklanja  i  Smederevo  svome  manastiru  Ravanici  1381. godine.Na  taj  način  Smederevo  postaje  prva  pomenuta  srbijanska  opština  u  istoriji, koja  je  bila  naseljena  uglavnom  srpskim  stanovništvom, uz  nešto  malo  Vlaha.
Mošti  sv. Luke  stižu  u  Smederevo  12.01.1453. u  popodnevnim  satima  i  u  to  ime  priređena  je  velika  svetkovina.Mošti  sv. Luke  su  se  tokom  noći  nalazile  u  kapeli  koja  je  bila  u  sklopu  palate.Sledećeg  dana  je  obavljeno  služenje  svete  liturgije, nakon  trostrukog  obnošenja  oko  zidina  grada.Sve  ovo  bilo  je  u  skladu  sa  osnovnim  ciljem  despota  Đurđa  da  pokaže  prisutnima  da  je  sveti  Luka  zaštitnik  ne  samo  Smedereva  nego  i  njegovog  dvora  i  porodice.
U  Smederevu  su  održane  četiri  svadbe  po  dopuštenju  despota.Obavljena  je  udaja  despotovih  kćeri  Katarine  i  Mare, kao  i  ženidba  sina  Lazara  i  kasnije  udaja  Lazareve  ćerke  Jelisavete.Prva  svadba  obavljena  je  20.04.1434. godine, kada  je  venčana  Katarina  sa  grofom  Celjskim.Druga  svadba  obavljena  je  u  jesen 1435. godine, venčanjem  Mare  za  sultana  Murata2.Treća  svadba  odvijala  se  tokom  1446. godine, između  Lazara  i  Jelene  uz  koju  je  ostala  cela  grčka  svita, dok  se  ona  nije  privikla  na  život  u  srpskoj  sredini.Četvrti  brak  mnogo  kasnije  bio  je  sklopljen  između  Lazareve  ćerke  Jelisavete  i  bosanskog  kneza  Stefana  Tomaševića.
Posle  smrti  sultana  Murata 2., a  po  odobrenju  novog  sultana  Muhameda 2., sultanija  Mara, koja  je  u  Turskoj  za  života  svoga  muža  bila  veoma  uticajna  žena  čak  i  u  porti, 09.02.1451. godine, vraća  se  u  Smederevo.
Turci  su  1453. godine  uz  pomoć  500  srpskih  konjanika  na  juriš  zauzeli  Konstantinopolj, ubili  poslednjeg  vizantijskog  cara  i  tri  dana  pljačkali  prestonicu.Zauzvrat, sultan  je  u  Smederevo  poslao  deo  plena  iz  konstantinopolja, nekoliko  crkvenih  odeždi, relikvije, knjige, i  dr.Kada  je  despot  o  svemu  tome  obavešten, zatvorio  se  u  svoju  sobu  u  Donžon  kuli  i  tri  dana  nikog  nije  primao.Žalio  je  sudbinu  Carigrada  ne  samo  zbog  njegovog  pada  već  i  zbog  toga  što  je  znao  da  je  sledeća  na  redu  njegova  zemlja.
1459. godine, Turci  osvajaju  i  drugi  deo  despotovine  i  time  nastaje  Smederevski  pašaluk  ili  sandžakat, koji  po  osvajanju  Beograda  dobija  naziv  Beogradski  pašaluk.
Po  zauzimanju  Smedereva  Turci  su  izvršili  popisivanje  celokupnog  stanovništva  bivše  despotovine, a  sada  Smederevskog  pašaluka  u  svoje  računovodstvene  knjige  koje  su  zvali  ’’defteri’’.Pomoću  njih  su  sakupljali  porez, razne  dadžbine  i  uspostavljali  svoju  vlast.
Smederevska  tvrđava  rađena  je  po  uzoru  na  Carigrad, sa  visokim  pravougaonim  kulama  i  masivnim  bedemima.Trougaonu  osnovu  diktirao  je  prostor  između  Dunava, Jezave  i  Petrijevskog potoka.
Dvadeset  godina  nakon  pada  Smedereva, 1476. godine  sa  teritorije  Ugarske  izvršen  je  napad  bio  pod  zapovedništvom  Vuka  Grgurovića, sina  Grgura  Brankovića  i  zeta  Sigismunda  Frankopana, poznatog  kao  ''ZMAJ  OGNjENI''  i  Vlada  Cepeša  Drakulja, poznatog  kao  ''GROF  DRAKULA''.
8-og  novembra  na  sv.Aranđela  1805. godine.Smederevski  dizdar, zapovednik  tvrđave, Muharem  Guša, rodom  Bošnjak, 08.11.1805. god. kod  današnjeg  Karađorđevog  duda  u  centru  grada, predao  je  Karađorđu  ključeve  grada  Smedereva.Srbi  su  ušli  u  grad  a  Turci  su  izašli  u  varoš  gde  su  i  pre  živeli.Na  Barjak  kuli  zaviorila  se  zastava  sa  veprovom  glavom  i  ratničkom  zastavom  Smederevaca.
Oslobađanjem  Smedereva  Praviteljstvujušći  Sovjet, Upravni  Savet, premešten  je  iz  Bogovađe  u  Smederevo.Sovjetnici  su  po  Karađorđevom  odobrenju  za  kancelarije  i  zasedanje  Sinoda  izabrali  jednu  tursku  kuću, koja  je  lepo  izgledala.Sovjet  je  bio  smešten  u  sredini  varoši, tj., u  današnjoj  ulici  Srpskog  sovjeta.
U  Smederevu  je  septembra  1806. godine, počela  sa  radom  Osnovna  škola.Nju  je  organizovao  učitelj  Jovan  Rančić.Škola  je  imala  15-16  đaka.
Za  vreme  pada  Karađorđeve  Srbije  1813. godine, Mahmud  Paša  sa  svojim  bašibozucima  skinuo  je  i  odneo  sa  smederevske  Grobljanske  crkve  dva  zvona.Jedno  je  iste  godine  postavljno  na  sahat  kulu, tada  dozidanu  na  zapadnoj  strani  tvrđave  u  Prizrenu.Na  ovom  zvonu  se  nalazio  natpis:''Sie  zvono  priloži  Đorđe  Petrović  u  varoš  Smederevo  1808.''Drugo  zvono  Turci  su  postavili  na  sahat  kulu  sela  Mališija  kod  Prizrena.Na  zvonu  je  bio  natpis:''Priloži  Georgije  Petrović  komandant  iz  varoši  Smedereva  1808. godine.''
Najkarakterističnije  crte  Smedereva  polovinom  devetnaestog  veka  bile  su  uske  i  krivudave, zimi  blatnjave  a  leti  prašnjave  ulice, sa  kućicama  od  slabog  materijala.Glavna  ulica  bila  je  nešto  šira.U  čaršiji  su  bile  niske, zbijene  trgovačke  radnje  sa  širokim  ćepencima, puni  istočnjačke  i  evropske  robe.I ako  su  stanovnici  nosili  mahom  tursko  odelo  i  fes  na  glavi, ipak  je  kod  odevanja  bio  vidljiv  nemački  uticaj.On  je  lagano  osvajao  dok  se  orjentalni  izgled  gubio.
Smederevo  je  u  drugoj  polovini  devetnaestog  veka  bilo  rezidencija  ciganskog  kralja.Ta  osobenost  nezaboravno  je  istakla  Smederevo  u  očima  Evrope  i  Engleza.Ciganski  kralj  Nikola  rođen  je  1810. god  u  Banatu.Banatski  Cigani  su  ga  izabrali  za  kralja.Mađarska  vlada  potvrdila  ga  je  za  ciganskog  vojvodu.Cigani  su  svog  kralja  zvali  Mihailo  mali ( kis  Mihailo).Njegovom  sudu  svi  su  se  pokoravali, pa  su  ga  Cigani  iz  Srbije  pozvali  da  stišava  zavađene  Cigane.Kada  se  krajem  1859. god. pogoršalo  stanje  za  cigane  u  Mađarskoj, Nikola  Mihailo  preselio  se  u  Smederevo, ali  je  uskoro  bio  primoran  da  se  vrati  u  Banat  jer  u  Srbiji  nisu  mnogo  voleli  Cigane, niti  su  dozvoljavali  njihov  prelazak  iz  susednih  država  u  Srbiju.
Jevreji  su  još  1564. god. , počeli  da  se  naseljljavaju  u  Srbiju, a  samim  tim  i  u  Smederevo, uglavnom  iz  Soluna.Knez  Miloš  je  Jevrejima  posvećivao  istu  pažnju  kao  i  Srbima  i  nije  gajio  nikakve  predrasude  prema  njima.Kako  su  se  polovinom  19-og  veka  gotovo  u  svim  bolnicama  Evrope  upotrebljavale  pijavice  u  lečenju, to  je  nekoliko  Jevreja, zvanih  ''pijavičari'', došlo  iz  Austrije  i  zakupilo  nekoliko  bara  oko  Smedereva  radi  hvatanja  pijavica.U  Smederevu  i  okolini  oka  pijavica  plaćana  je  500  groša.Tako  se  oko  Smedereva  razvila  čitava  industrija  pijavica, koje  su  u  vlažnim  vrećama  izvožene  u  inostranstvo.Zbog  vezanosti  za  Smederevo, Jevreji  su  tu  osnovali  svoju  avru , sinagogu  i  groblje.
Iz  raznih  krajeva  Otomanskog  carstva, u  Smederevo  su  stizali  i  Cincari  koji  su  se  najčešće  sretali  pod  imenima  Grka  ili  Vlaha.Govorili  su  vulgarnolatinskim  jezikom, sličnim  rumunskom, sa  dosta  pozajmica  iz  grčkog  i  slovenskih  jezika.Po  nekim  tumačenjima  ime  su  dobili  upravo  od  Srba.Broj  pet  se  u  cincarskom  jeziku  izgovara  kao cinc  umesto  činč  kako  ga  izgovaraju  ostali  Romani, pa  su  zato  i  dobili  ime  Cincari.Što  su  se  Cincari  više  udaljavali  od  svoje  matice  i  živeli  rastureni  među  narodima  na  Dunavu  u  vidu  etničkih  ostrva, brže  su  se  pretapali  u  Srbe, Hrvate  i  ređe  Mađare.Po  dolasku  u  Smederevo  Cincari  su  postojali  vodeći  trgovci.Sve  drumske  kafane  od  Beograda  do  Carigrada, uglavnom  su  držali  Grci  i  Cincari.Od  Smedereva  do  Niša  sve  krčme  u  jednom  stilu  sazidao  je  Cincarin  Nastos  Kalkaljera, nastanjen  u  Smederevu.Te  mehane  su  bile  udaljene  jedna  od  druge  6  sati  hoda.Cincari  su  do  1890. god. , vladali  u  smederevskoj  čaršiji  dok  se  nisu  posrbili.Odigrali  su  veliku  ulogu  u  nastajanju  srpskog  građanskog  društva, pa  time  i  smederevske  građanske  sredine.Bili  su  sposobni  da  naprave  novac  i  nikako  nisu  voleli  oružije  i  borbu, tako  da  je  veliki  broj  Cincara  odbijao  pozive  za  odlazak  u  ratove.Loš  glas  koji  su  Smederevci  svojevremeno  uživali, proširio  se  zahvaljujući  cincarskom  mentalitetu, pa  je  time  i  nastao  poznati  slogan: ''Bež'te  slepci, idu  Smederevci''; ''Dinar  daju, a  banku  uzimaju''.Zbog  svog  stava  i  bogatstva  navlačili  su  na  sebe  mržnju  i  bes  Srba.
Smederevo  je  1890-e  godine  bilo  najjače  izvozno  mesto  Srbije.Kroz  pomoravlje  je  prolazio  Carigradski  drum, kojim  se  kretao  ceo  promet  iz  Evrope  za  Aziju  i  obrnuto.
Stari  hanovi  i  turske  memljive  kućice, kao  i  džamije  i  turska  groblja, srušeni  su  1867. god.Na  mestima  turskih  zgrada, Srbi  su  podigli  svetlije  i  čvršće  građevine, hamam, školu, ćušruk  i  crkvu.Građanstvu  je  zabranjeno  da  na  ulicama  drži  živinu  i  krupniju  stoku.Đubre  je  moralo  da  se  sklanja, ruševine  da  se  raščišćavaju  i  kaldrma  da  se  čisti.
Krajem  aprila  1912. god., Srbiju i  Smederevo  posetili  su  hrvatski  studenti.Grupa  od  200  hrvatskih  studenata  stigla  je  u  Kragujevac  23.04.1912. god.Njima  je  priređen  veličanstven  doček  koji  dotle  nije  bio  viđen  u  smederevskom  kraju.Od  železničke  stanice  Lapovo  do  Kragujevca  oko  5 000  Kragujevčana  oduševljeno  je  pozdravilo  studente  koji  su  živeli  pod  okrutnim  režimom  Austro-ugarske  monarhije.Prilikom  dolaska  gostiju  ispaljen  je  21  topovski  hitac.Iz  hiljadu  grla  orili  su  se  povici: '' Živela  hrvatska  omladina!'' ; '' Živela  naša  braća  Hrvati!'' ; '' Živela  slobodna  Hrvatska!''
Na  jednom  plakatu  je  pisalo:
''Dvesta  Hrvata  sve  brat  do  brata.
Sve  tić  do  tića.

Vedrih  ko  zora, sve  bor  do  bora!

Dolaze, eto  u  naše  krajeve

Na  bratske  grudi  i zagrljaje...''
Sutradan  su  vozom  krenuli  za  Smederevo.Ante  Tadić, student  u  listu  'Riječki  novi  list'' piše:'' U  Smederevu  nas  pozdravi  mjesni  liječnik  dr. Nikola  Velimirović  rodom  iz  Lozovika  i  naša  himna  Lijepa  naša.Pregledali  smo  gradsku  tvrđavu  praćeni  od  gostoljubivih  oficira, a  onda  pođosmo  na  objed.Za  vrijeme  objeda  držalo  se  više  nazdravica  a  osobito  je  bila lijepa  i  rodoljubiva  ona  od  gradskog  načelnika.''Kada  su  bili  u  lovačkom  udruženju  kod  ''Zelenog  venca'', tada  ih  je  pozdravio  predsednik  opštine, advokat  Milutin  Kovačić, vlasnik  Ćirilovca.U  ime  Kola  srpskih  sestara  govorila  je  Ljubica  Ljotić.
20.02.1913. godine, osnivalo  se  jedno  od  najvećih  akcionarskih  društava  u  Srbiji.Predstavnici  Povlašćenog  Austrougarskog  Društva  Državnih  Železnica, koje  je  imalo  svoja  sediša  u  Parizu  i  Budimpešti, gospoda  Bela Fajt, Gustav  Perer, bankari  u  Parizu, i  sa  srpske  strane  Đorđe  Vajfert, dr. Ferdinand  Gramberg, dr. Jovan Đurić, Andri  Đorđević, David  Simić, dr. Svetolik  Radovanović, Jovan  A.  Milojković, Viktor  Jung  i  Evgerin  Linko, podneli  su  Kraljevskom Srpskom  Ministarstvu  Narodne  Pravde  molbu  da  im  se  odobri  da  mogu  osnovati  novo  akcionarsko  društvo.U  to vreme  u  Srbiji  su  vladale  velike  nestašice  gvožđa  i  gvozdenih  proizvoda.Sve  od  eksera do  lokomotive  moralo  se  uvoziti.Finansijski  slaba Srbija  se  trudila  da  privuče strani  kapital  u  izgradnji  sopstvene  industrije  gvožđa.Osnivanje  ovog  akcionarskog  društva  u cilju  upražnjavanja  osnivanja  i  rada  rudarskih  i  topioničkih  preduzeća, bio  je  logičan  ekonomski  potez, stranih  i  domaćih  akcionara.Potpisnici  su  se  dogovorili  i  osnovali  akcionarsko  društvo  čije  ime  je  glasilo:'Srpsko  Akcionarsko  Rudarsko  Topioničko  Industrijsko  Društvo – SARTID, s  akcijskim  kapitalom  od  4 000,00 din., a  sa  sedištem  u  Beogradu.
U  boju  kod  Smedereva  na  Mitrovdan  09.11.1914. , trećepozivci  iz  Šumadije, boreći  se  rame  uz  rame  sa  Makedoncima, zajedničkim  snagama  pobedili  su  austrijsku  vojsku, koja  se  sa  znatnim  gubicima  povukla  sa  na  prepad  zauzetih  položaja  na  Pavlici – Molerov  šanac – Karađorđevo  brdo  i  Godomin.
Od  06.-11.10.1915. god. , od  ušća  Morave  do  potoka  Srednjaka  vođena  je  borba  sa  Nemcima  koji  su  bili  predvođeni  generalom  Augustom  fon  Mekenzenom.Njegova  naredba  sa  upozorenjem  nemačkim  vojnicima  1915. godine, pre  novog  napada na  Srbiju  glasila  je: '' Vojnici, polazite  na  srpski  front  na  nadasve  žilavog  protivnika  koji  voli  slobodu  i  žrtvuje  se  do  poslednjeg.Ja  vas  pozivam  da  napregnete  sve  snage, da  ne  kompromitujete  slavne  uspehe  nemačke  vojske. ''Borbama  u  i  oko  Smedereva  oktobra  1915-te  prethodilo  je  bombardovanje  Tvrđave  i  varoši.Nemci  su  tukli  Smederevo  iz  artiljerijskih  oruđa  najvećeg  kalibra.Tada  je  Smederevo  branila  mala  posada  trećepozivaca.Kako  varoš  nije  bila  dobro  zaštićena, Nemci  su  pobili  dosta  nedužnog  stanovništva  koje  nije  uspelo  da  se  skloni.Bombardovanje  je  trajalo  dva  i po  dana  ili  65  časova.Posle  osvajanja  Beograda  po  Makenzenovom  naređenju  srpski  borci  su  sahranjeni  uz  sve  vojne  počasti.
U toku prvog svetskog rata, na  pruzi  Smederevo-Beograd  Srbi  su  digli  u  vazduh  voz  koji  je  prevozio  nemačke  vojnike  i  municiju.Izginulo  je  mnoštvo  nemačkih  vojnika  a  celokupna  municija  je  bila  uništena.Besni, jer  nisu  uspeli  da  pohvataju  diverzante, nemci  su  vešali  i  ubijali  ljude  koji  su  im  slučajno  padali  u  šake.Na  obe  strane  vešala  stražario  je  po  jedan  vojnik, dok  su  se iznad  njih  klatila  tela  Smederevaca  i  Smederevki.
Građani  Smedereva  smatrajući  da  je  njihova  varoš  u  toku  rata  najrazorenija  u  novonastaloj  kraljevini  SHS, tražili  su  1919. godine  da  se  u  Smederevu  podignu  Železara  i  fabrika  duvana.
Početkom  1921. godine, odobreno  je  50 000 000  dinara  za  izgradnju  Fabrike  duvana, na  zauzimanje  ministara  Draškovića  i  Kumanudija, koji  su  u  Smederevu  imali  imanja, pa  su  lično  bili  zainteresovani.Jedan  od  rukovodilaca  bio  je  inženjer  Kobler, Slovenac.Sartid  je  podignut  na  mesto  Rasadnika, a  Fabrika  duvana  na  imanju  Branka  Jefremovića, gde  je  bila  ciglana.Razumnjivo  je  što  su  obe  ustanove  bile  podignute  na  Dunavu  u  blizini  Pristaništa  i  Železničke  stanice.
1923. godine, osnovana  je  fabika  Metalog  ili  Farmer, današnji  Milan  Blagojević.U  njoj  su  radili  Nemci, Česi  i  Mađari.Sa  druge  strane  u  Smederevo  se  doselilo  mnogo  seljaka.Pravi  Smederevci  su  se  preselili  u  Beograd.Zbog  novih  doseljenika  sa sela, ispunjen  je  deo  Smedereva  na  Carini.
Posle  prvog  sv. rata  u  Smederevu  je bio  veliki  priliv  radnika-samaca, pa  su u  to  vreme  poslovale  narodne  kujne  i  poslastičarnice.Te  zanatske  radnje  džali  su  ljudi  iz  makedonije, koji  su  se  jedan  za  drugim  dosenjavali  u  Smederevo.Hrana  koju  su davali  bila je  jeftinija, uvođene su  pretplatne  karte, a  veresijaje  bila  priznata  na   radost  i  zahvalnost  mnogih  koji  su  bili  bez  posla, čekali  ga  ili  očekivali  da  prime  zarađenu  platu.
Smederevo  je  od  strane  nemačkih  trupa  bombardovano  06.04.1941. godine  sa  32  štuke.Najviše  je  stradao  današnji  Želvoz  dok  Sartid  nije  ni  dirnut.13.04.1941. , u  Smederevo  su  tenkovima  iz  pravca  Beograda  ušli  Nemci.Ulaskom  u  grad  polupali  su  jevrejske  radnje  i  izbacivali  robu  napolje.Protiv-avionske  topove  postavili  su  u  Kraljev  vinograd.Uveden  je  policijski  čas  koji  je  trajao  od 2000-500.
Prilikom  okupacije  Smedereva, Nemci  su  po  drugi  put  od  Tvrđave  napravili    skladište  municije.Za  mesec  dana, ratni  plen  je  uz  prinudni  rad  zarobljenih  Srba, vojnih  obveznika  bivše  Jugoslovenske  vojske, smešten  u  Tvrđavu  i  klasifikovan  prema  nemačkim  potrebama. Za  samo  30  dana  istovareno  je  i  složeno  na  otvorenom  prostoru  u  Tvrđavi, između  500  i  800  vagona  ratnog  materijala.Prenos  i  skladištenje  vršili  su  nemački  zarobljenici-Srbi, kojih  je bilo  oko  600.
05.06.1941. godine, 53.  dan  od  ulaska  okupatora  u  grad, tačno  u  1414  časova, Smederevo  je  zadesila katastrofa, jedna  u  nizu  mnogih  od  njegovog  nastanka.U  najvećoj  ravničarskoj  Tvrđavi, koja  simbolizuje  delo  neprolazne  lepote  i  vrednosti, eksplodiralo  je  skladište  municije  namenjeno  snabdevanju  nemačke  vojne  mašinerije. Posledice  su  bile  ogromne, ako  se  izuzme  to  da  je Smederevo  više  bilo  oštećeno  nemačkim  bombardovanjima  1915. godine  i  kasnije  1944. godine.
Posle  razarajuće  eksplozije  donji  deo  grada-varoš  bio  je  do  temelja  porušen, dok  je  gornji  deo  jako  oštećen.Nije  bilo  ni  jedne  kuće  a  da  nije  izgubila  krov, vrata, prozore, ili  bila  porušena.Nestalo  je  oko  2 500  kuća.Preplašeno  i  unesrećeno  stanovništvo  bežalo  je  u  vinograde  i  polja, a oko  4 500  mrtvih  i  ranjenih  ostalo  je  na  mestima  gde  ih  je  eksplozija  zakačila.
Komesarska  uprava  formirana  je  29.04.1941. god., u  Smederevu  u  skladu  sa  međunarodnim  konvencijama  ratnog  prava  i  u  njoj  su  bile  zastupljene  sve  građanske  političke  partije  osim  zemljoradničke  i  socijalističke.
Posle  smederevske  tragedije, Komesarska  uprava  je  za  komesara  za  obnovu  Smedereva  imenovala  Dimitrija  Ljotića.
U  gradu  pogođenom  strašnom  eksplozijom  njpreči  je  zadatak  bio  organizovati  najnužnije  radove  na  pokopavanju  poginulih, lečenju  ranjenih  i  otklanjanju  ruševina.Iako  su  već  posle  nekoliko  dana  poginuli  sahranjeni  u  zajedničkoj  grobnici  na  ulazu  u  groblje, rodbina  je  kasnije  otkopavala  svoje  poginule  i  odnosila  ih  u  porodične  grobnice.
Prvi  pomak  na  otklanjanju  posledica  eksplozije  osećaju  se  tek  kada  u  Smederevo  pristignu  omladinci  kojima  je  pre  rata  bio  dat  nacionalni  desničarski  odgoj  građanskog  oduševljenja.Organizovani  u  dobrovoljačku  radnu  službu, studenti  i  đaci, njih  oko  350, raskrčavali  su  ruševine  ne  prezajući  ni  pred  najtežim  poslovima.Oni  nisu  bili  samo  radnici, građevinari, inženjeri, nego  i  branitelji  i  staratelji  mnoge  sirotinje, izbeglica, zabludelih  i  napuštenih.U  organizaciji  Komesarijata  deljene  su  namirnice  svim  siromašnim  građanima, porodicama  ratnih  zarobljenika, porodicama  izbeglih  opterećenih  decom.
Zavetni  dan  ustanovljen  je  1942. godine  od  strane  najviših  smederevskih  građana  i  održavao  se  po  programu, na  samom  mestu  eksplozije  u  Đurđevom  gradu.
Nadiranjem  trupa  Crvene  Armije  ka  Beogradu  i  Smederevu  Nemci  su  se  ubrzano  pakovali  i spremali  za  povlačenje.U  tri  navrata  11.06.1944. , u  noći  između  16.  i  17.07.1944.  i  03.09.1944. godine, saveznici  su  avionima  bombardovali  Smederevo.Bombardovano  je  skladište  Jugopetrola  u  Godominu.Na  železničku  radionicu  palo  je  50  bombi.Razaranje  je  onemogućilo  dalji  rad  radionice.Bombardovan  je  železnički  čvor  i  transport.Smederevo  koje  je  bilo  koliko-toliko  obnovljeno  od  posledica  eksplozije  05.06.1941. godine, u  donjoj  zoni  varoši  pretrpelo je  od  bombardovanja  saveznika  11.06.1944. ozbiljna  oštećenja.Tom  prilikom  porušeno  je  69  zgrada, a  oštećeno  149  zgrada.
Smederevo  je  oslobođeno  nemačke  uprave  u  16  časova, 16.10.1944. godine.Naredna  četiri  dana  u  grad  pristižu  partizani.
Od  20.10.1944. godine, kada  su  nemačke  jedinice  odbačene  daleko  od  Beograda, u  samom  Smederevu  i  okolnim  smederevskim  selima  počinje  ''čistka''.Pod  udar  ''REVOLUCIONARNE  PRAVDE''  potpadaju  bogati  i  ugledni  varošani  i  intelektualci, bogati  seljaci, sportisti, studenti, Solunci, svi  oni  koji  su  imali  ma  kakve  veze  sa  Ljotićevim 'Zborom', 'Belim  orlovima', Nedićem, Kraljem, Nemcima...Od  komunističkog  malja, noža  i  metka  padaju  i  koji  nisu  imali  veze  sa  prethodno  navedenima, ali  iz  nekih  razloga  nisu  podržavali  novu  komunističku  vlast, kao  i  oni  koji  su  nečim  zasmetali  novim  gospodarima  života  i  smrti.Oni  su  bili  i  tužioci  i  sud  i  egzekutori.
Smederevski  sveštenik  Milan  Milić, platio  je glavom  to  što  je  poslao  telegram, čestitajući  Milanu  Grolu  izbor.Za  Milana  Grola  , neposredno  po  završetku  Drugog  svetskog  rata  Milovan  Đilas  je  zapisao  da je  bio  poreklom  Nemac, po  kulturi  Francuz, a  po  politici  Velikosrbin, da  bi  potom  dodao:''Iza  intelektualne  glave  Milana  Grola  vire  Draža  Mihailović, vire  Ljotićeve  i  Nedićeve  ideologije  koje  čekaju  spas  od  Grolove  demokratije''.Radnik  pošte  je  prijavio  gde  treba.Ozna  je  u  toku  noći  upala  u  stan  sveštenika  u  kome  nisu  našli  ništa  sumnjivo, ali  to  Milića  nije  spasilo.Poveli  su  ga  navodno  u  zgradu  Ozne, ali  su  ga  narednog  jutra, 17.03.1945. godine, građani  videli  mrtvog  na  kaldrmi  Karađorđeve  ulice, usmrćenog  metkom  u  potiljak, sa  pištoljem  koji  se  nalazio  pored  njega.U  cilju  zastrašivanja  njegovo  telo  ležalo  je  ceo  dan, iza  pekare  Laze  Nikolića, na  mestu  gde  se  sada  nalazi  Centar  za  kulturu, sve  dok  nije  dato  odobrenje  da  se  sahrani  bez  ikakvog  ceremonijala.
U  posleratnom  periodu  počinje  intenzivna  obnova  svega  porušenog.
Prigradske  zone  su  se  širile  prema  selu, a  sa  druge  strane  okolina  je  opet  unosila  svoje  elemente  u  proces  urbanizacije  grada.Radnici  su  svakodnevno  putovali-migrirali.Nastojali  su  da  sebi  sagrade  kuću  u  varoši.Koncentracija  stanovništva  zgusnutog  u  gradskim  zajednicama  uticala  je  da  se  broj  stanovnika  u  susednim  selima  smanji, jer  su  isti  prešli  u  fabrike, trgovine  i  škole.Sem  ove  industrijske  revolucije  gde  se  seljani  doseljavaju  u  grad, javlja  se  druga  karakteristika.U  selima  kao  što  su  Radinac  i  Vranovo  nastanili  su  se  novi  doseljenici  iz  okoline  Leskovca, Pirota, a  posebno  sa  Kosova  i  Metohije.
Gradske  površine  su  povećane  priključivanjem  ranijih  samostalnih  naselja  ne  samo  prema  Lipama, Radincu  i  Vučaku, nego  i  u  Godominu  gde  se  snažno  razvio  Poljoprivredni  kombinat  ''GODOMIN''.
Varoš  se  razvijala  prema  Carini, Ćirilovcu, Starom  Petrijevu  i  Plavincu.Kad  je, između  dva  rata, industrijska  zona  preneta  uglavnom  u  Godomin, dužina  i  širina  podgrađa  dobile  su drugi  oblik.
Izgradnjom   MKS-a, nove železare, kasnije  SARTID-a, a  danas  USS-a, u  Radincu, počeo  je  da  raste  broj  mešovitih  naselja, kao  i  onih  koja  su  po  svom  prostornom  smeštaju  seoska, ali  su  po  načinu  života  i  standardu  njihovih  stanovnika  ipak  gradska  naselja.Tu  se  misli  na  Radinac, Vučak  i  druga  sela.Elektrifikacija  sela  izvršena  je  1950/3  godine.
1945. godine  Smederevo  je  imalo  preko  12 000 stanovnika.U  varoši  nije  bilo  ni  jedne  asfaltirane  ulice, već  nekoliko  kaldrmisanih.Vremenom  se sve  promenilo  da  bi  1979. godine  varoš  imala 60 000  stanovnika  a  cela  Opština  blizu  110 000  stanovnika.U  poslednje  tri  posleratne  decenije  Smederevo  je  u  mnogome  izmenilo  svoj  raniji  lik.Postajalo  je  industrijski  grad  u  kom  su  nicali: MKS, Fagram, Godomin, kao  i  trgovine  Robna  kuća  Dunav, Modna  hiša, Cntroprom,...
U  20 i 05  1999.godine, NATO  je  jednim  projektilom  velike  razorne  snage  gađao  jedinicu  ARJ  PVO  u  Vučaku.Jedinica  i  tehnika  su  na  vreme  izmešteni  tako  da  povređenih  nije  bilo, a  materijalna  šteta  je  bila  mala.Ovaj  napad  je  bio  prvi  napad  NATO-a  na Vojsku  Jugoslavije  u  Srbiji.
U  podne  30.03.1999. godine počelo  je  prvo  protestno  druženje ''Smederevo – srcem  za  otadžbonu''  na  kome  se  okupilo  više  od  20 000 građana.
Građevinska  inspekcija  Sekretarijata  za inspekcijske  poslove  opštinske  uprave  Smederevo  od  početka  vazdušnih  dejstava  na  teritoriji  opštine  popisavši  štete  na  javnim, stambenim  i  zdravstvenim  objektima  ustanovila  je  sledeće:
  • Razbijeno  je  više  od  šest  i  po  kvadratnih  metara  stakla
  • Uništeno  je  više  od  dve  stotine  prozora  i  stotinu  pedeset  vrata
  • Oštećeno  je  ili  uništeno  više  od  šest  hiljada  kvadratnih  metara  krovova
  • Uništeno  je  više  od  četiri  hiljade  kvadratnih  metara  plafona  i  tri  hiljade  kvadratnih  metara  fasada
  • Presečen  je  most  na  kovinskoj  strani, a na  delu  kod  Smedereva  uništeno  je  dvadeset  sedam  metara  kolovozne  trake
  • Postrojenja  Jugopetrola  su  potpuno  uništena
  • Glavna  trafostanica  Sartida  je  neupotrebljiva
  • Preduzeću  Zmaj  potpuno  je  uništen  sprat  poslovne  zgrade
  • Bez  kuća  i  domaćinstva  ostali  su  Dušan  Gole  iz  ulice  Pećka Patrijaršija  i  Radomir Stojanović  iz  Ralje.
Smederevci koji su poginuli u toku NATO agresije:  Branislav  Nikolić, Radiša  Đorđević, Mlađan  Radojković, Adem  Beriša, Staniša  Pavić, Dragan  Komarica, Robert  Lajčak, Blagoje  Radić, Ivica  Serafinović – Civi, Toplica  Ilić, Bojana  Radojković, Dejan  Sedlarević, Miroslav  Milošević  i  Milutin  Dobrić.

Нема коментара:

Постави коментар