Ime ''Smederevo'' najverovatnije je došlo iz predbalkanske postojbine.Pošto se Smederevo nalazilo na močvarnom zemljištu smatra se da je nastalo od grupe suglasnika SMRDV što je značilo (smrdeti ili blatište).
Najstarije antičko predanje nastalo od trinaestog do petog veka, zabeležio je Apolonije u trećem veku stare ere.On kaže da su još grčki moreplovci Argonauti i njihovi gonitelji Kolhiđani ploveći Crnim morem, Dunavom ( Istros), oko ušća Morave, u AUREUS MONS-u ( Orešcu ) tražili ''Zlatno runo''.Prema tome smederevski kraj ima letopis koji traje od mitskih prethomerovskih vremena.Zlatno runo koje je ukradeno verovatno predstavlja zauzimanje MONS AUREUS-a ,brdske grede kod ušća Brestovičkog potoka u Dunav.Nju i danas meštani nazivaju Beli Breg ili Zlatno Brdo.
U doba Nemanjića smederevskom oblašću upravljao je kralj Dragutin.Potom se tu pominju Ratislavići koji su kovali svoj novac.Knez Lazar je od njih preuzeo ovu oblast i svojom poveljom u kojoj se prvi put pominje posrbljen naziv Smederevo, pored mnogih drugih imanja poklanja i Smederevo svome manastiru Ravanici 1381. godine.Na taj način Smederevo postaje prva pomenuta srbijanska opština u istoriji, koja je bila naseljena uglavnom srpskim stanovništvom, uz nešto malo Vlaha.
Mošti sv. Luke stižu u Smederevo 12.01.1453. u popodnevnim satima i u to ime priređena je velika svetkovina.Mošti sv. Luke su se tokom noći nalazile u kapeli koja je bila u sklopu palate.Sledećeg dana je obavljeno služenje svete liturgije, nakon trostrukog obnošenja oko zidina grada.Sve ovo bilo je u skladu sa osnovnim ciljem despota Đurđa da pokaže prisutnima da je sveti Luka zaštitnik ne samo Smedereva nego i njegovog dvora i porodice.
U Smederevu su održane četiri svadbe po dopuštenju despota.Obavljena je udaja despotovih kćeri Katarine i Mare, kao i ženidba sina Lazara i kasnije udaja Lazareve ćerke Jelisavete.Prva svadba obavljena je 20.04.1434. godine, kada je venčana Katarina sa grofom Celjskim.Druga svadba obavljena je u jesen 1435. godine, venčanjem Mare za sultana Murata2.Treća svadba odvijala se tokom 1446. godine, između Lazara i Jelene uz koju je ostala cela grčka svita, dok se ona nije privikla na život u srpskoj sredini.Četvrti brak mnogo kasnije bio je sklopljen između Lazareve ćerke Jelisavete i bosanskog kneza Stefana Tomaševića.
Posle smrti sultana Murata 2., a po odobrenju novog sultana Muhameda 2., sultanija Mara, koja je u Turskoj za života svoga muža bila veoma uticajna žena čak i u porti, 09.02.1451. godine, vraća se u Smederevo.
Turci su 1453. godine uz pomoć 500 srpskih konjanika na juriš zauzeli Konstantinopolj, ubili poslednjeg vizantijskog cara i tri dana pljačkali prestonicu.Zauzvrat, sultan je u Smederevo poslao deo plena iz konstantinopolja, nekoliko crkvenih odeždi, relikvije, knjige, i dr.Kada je despot o svemu tome obavešten, zatvorio se u svoju sobu u Donžon kuli i tri dana nikog nije primao.Žalio je sudbinu Carigrada ne samo zbog njegovog pada već i zbog toga što je znao da je sledeća na redu njegova zemlja.
1459. godine, Turci osvajaju i drugi deo despotovine i time nastaje Smederevski pašaluk ili sandžakat, koji po osvajanju Beograda dobija naziv Beogradski pašaluk.
Po zauzimanju Smedereva Turci su izvršili popisivanje celokupnog stanovništva bivše despotovine, a sada Smederevskog pašaluka u svoje računovodstvene knjige koje su zvali ’’defteri’’.Pomoću njih su sakupljali porez, razne dadžbine i uspostavljali svoju vlast.
Smederevska tvrđava rađena je po uzoru na Carigrad, sa visokim pravougaonim kulama i masivnim bedemima.Trougaonu osnovu diktirao je prostor između Dunava, Jezave i Petrijevskog potoka.
Dvadeset godina nakon pada Smedereva, 1476. godine sa teritorije Ugarske izvršen je napad bio pod zapovedništvom Vuka Grgurovića, sina Grgura Brankovića i zeta Sigismunda Frankopana, poznatog kao ''ZMAJ OGNjENI'' i Vlada Cepeša Drakulja, poznatog kao ''GROF DRAKULA''.
8-og novembra na sv.Aranđela 1805. godine.Smederevski dizdar, zapovednik tvrđave, Muharem Guša, rodom Bošnjak, 08.11.1805. god. kod današnjeg Karađorđevog duda u centru grada, predao je Karađorđu ključeve grada Smedereva.Srbi su ušli u grad a Turci su izašli u varoš gde su i pre živeli.Na Barjak kuli zaviorila se zastava sa veprovom glavom i ratničkom zastavom Smederevaca.
Oslobađanjem Smedereva Praviteljstvujušći Sovjet, Upravni Savet, premešten je iz Bogovađe u Smederevo.Sovjetnici su po Karađorđevom odobrenju za kancelarije i zasedanje Sinoda izabrali jednu tursku kuću, koja je lepo izgledala.Sovjet je bio smešten u sredini varoši, tj., u današnjoj ulici Srpskog sovjeta.
U Smederevu je septembra 1806. godine, počela sa radom Osnovna škola.Nju je organizovao učitelj Jovan Rančić.Škola je imala 15-16 đaka.
Za vreme pada Karađorđeve Srbije 1813. godine, Mahmud Paša sa svojim bašibozucima skinuo je i odneo sa smederevske Grobljanske crkve dva zvona.Jedno je iste godine postavljno na sahat kulu, tada dozidanu na zapadnoj strani tvrđave u Prizrenu.Na ovom zvonu se nalazio natpis:''Sie zvono priloži Đorđe Petrović u varoš Smederevo 1808.''Drugo zvono Turci su postavili na sahat kulu sela Mališija kod Prizrena.Na zvonu je bio natpis:''Priloži Georgije Petrović komandant iz varoši Smedereva 1808. godine.''
Najkarakterističnije crte Smedereva polovinom devetnaestog veka bile su uske i krivudave, zimi blatnjave a leti prašnjave ulice, sa kućicama od slabog materijala.Glavna ulica bila je nešto šira.U čaršiji su bile niske, zbijene trgovačke radnje sa širokim ćepencima, puni istočnjačke i evropske robe.I ako su stanovnici nosili mahom tursko odelo i fes na glavi, ipak je kod odevanja bio vidljiv nemački uticaj.On je lagano osvajao dok se orjentalni izgled gubio.
Smederevo je u drugoj polovini devetnaestog veka bilo rezidencija ciganskog kralja.Ta osobenost nezaboravno je istakla Smederevo u očima Evrope i Engleza.Ciganski kralj Nikola rođen je 1810. god u Banatu.Banatski Cigani su ga izabrali za kralja.Mađarska vlada potvrdila ga je za ciganskog vojvodu.Cigani su svog kralja zvali Mihailo mali ( kis Mihailo).Njegovom sudu svi su se pokoravali, pa su ga Cigani iz Srbije pozvali da stišava zavađene Cigane.Kada se krajem 1859. god. pogoršalo stanje za cigane u Mađarskoj, Nikola Mihailo preselio se u Smederevo, ali je uskoro bio primoran da se vrati u Banat jer u Srbiji nisu mnogo voleli Cigane, niti su dozvoljavali njihov prelazak iz susednih država u Srbiju.
Jevreji su još 1564. god. , počeli da se naseljljavaju u Srbiju, a samim tim i u Smederevo, uglavnom iz Soluna.Knez Miloš je Jevrejima posvećivao istu pažnju kao i Srbima i nije gajio nikakve predrasude prema njima.Kako su se polovinom 19-og veka gotovo u svim bolnicama Evrope upotrebljavale pijavice u lečenju, to je nekoliko Jevreja, zvanih ''pijavičari'', došlo iz Austrije i zakupilo nekoliko bara oko Smedereva radi hvatanja pijavica.U Smederevu i okolini oka pijavica plaćana je 500 groša.Tako se oko Smedereva razvila čitava industrija pijavica, koje su u vlažnim vrećama izvožene u inostranstvo.Zbog vezanosti za Smederevo, Jevreji su tu osnovali svoju avru , sinagogu i groblje.
Iz raznih krajeva Otomanskog carstva, u Smederevo su stizali i Cincari koji su se najčešće sretali pod imenima Grka ili Vlaha.Govorili su vulgarnolatinskim jezikom, sličnim rumunskom, sa dosta pozajmica iz grčkog i slovenskih jezika.Po nekim tumačenjima ime su dobili upravo od Srba.Broj pet se u cincarskom jeziku izgovara kao cinc umesto činč kako ga izgovaraju ostali Romani, pa su zato i dobili ime Cincari.Što su se Cincari više udaljavali od svoje matice i živeli rastureni među narodima na Dunavu u vidu etničkih ostrva, brže su se pretapali u Srbe, Hrvate i ređe Mađare.Po dolasku u Smederevo Cincari su postojali vodeći trgovci.Sve drumske kafane od Beograda do Carigrada, uglavnom su držali Grci i Cincari.Od Smedereva do Niša sve krčme u jednom stilu sazidao je Cincarin Nastos Kalkaljera, nastanjen u Smederevu.Te mehane su bile udaljene jedna od druge 6 sati hoda.Cincari su do 1890. god. , vladali u smederevskoj čaršiji dok se nisu posrbili.Odigrali su veliku ulogu u nastajanju srpskog građanskog društva, pa time i smederevske građanske sredine.Bili su sposobni da naprave novac i nikako nisu voleli oružije i borbu, tako da je veliki broj Cincara odbijao pozive za odlazak u ratove.Loš glas koji su Smederevci svojevremeno uživali, proširio se zahvaljujući cincarskom mentalitetu, pa je time i nastao poznati slogan: ''Bež'te slepci, idu Smederevci''; ''Dinar daju, a banku uzimaju''.Zbog svog stava i bogatstva navlačili su na sebe mržnju i bes Srba.
Smederevo je 1890-e godine bilo najjače izvozno mesto Srbije.Kroz pomoravlje je prolazio Carigradski drum, kojim se kretao ceo promet iz Evrope za Aziju i obrnuto.
Stari hanovi i turske memljive kućice, kao i džamije i turska groblja, srušeni su 1867. god.Na mestima turskih zgrada, Srbi su podigli svetlije i čvršće građevine, hamam, školu, ćušruk i crkvu.Građanstvu je zabranjeno da na ulicama drži živinu i krupniju stoku.Đubre je moralo da se sklanja, ruševine da se raščišćavaju i kaldrma da se čisti.
Krajem aprila 1912. god., Srbiju i Smederevo posetili su hrvatski studenti.Grupa od 200 hrvatskih studenata stigla je u Kragujevac 23.04.1912. god.Njima je priređen veličanstven doček koji dotle nije bio viđen u smederevskom kraju.Od železničke stanice Lapovo do Kragujevca oko 5 000 Kragujevčana oduševljeno je pozdravilo studente koji su živeli pod okrutnim režimom Austro-ugarske monarhije.Prilikom dolaska gostiju ispaljen je 21 topovski hitac.Iz hiljadu grla orili su se povici: '' Živela hrvatska omladina!'' ; '' Živela naša braća Hrvati!'' ; '' Živela slobodna Hrvatska!''
Na jednom plakatu je pisalo:
''Dvesta Hrvata sve brat do brata.
Sve tić do tića.
Vedrih ko zora, sve bor do bora!
Dolaze, eto u naše krajeve
Na bratske grudi i zagrljaje...''
Sve tić do tića.
Vedrih ko zora, sve bor do bora!
Dolaze, eto u naše krajeve
Na bratske grudi i zagrljaje...''
Sutradan su vozom krenuli za Smederevo.Ante Tadić, student u listu 'Riječki novi list'' piše:'' U Smederevu nas pozdravi mjesni liječnik dr. Nikola Velimirović rodom iz Lozovika i naša himna Lijepa naša.Pregledali smo gradsku tvrđavu praćeni od gostoljubivih oficira, a onda pođosmo na objed.Za vrijeme objeda držalo se više nazdravica a osobito je bila lijepa i rodoljubiva ona od gradskog načelnika.''Kada su bili u lovačkom udruženju kod ''Zelenog venca'', tada ih je pozdravio predsednik opštine, advokat Milutin Kovačić, vlasnik Ćirilovca.U ime Kola srpskih sestara govorila je Ljubica Ljotić.
20.02.1913. godine, osnivalo se jedno od najvećih akcionarskih društava u Srbiji.Predstavnici Povlašćenog Austrougarskog Društva Državnih Železnica, koje je imalo svoja sediša u Parizu i Budimpešti, gospoda Bela Fajt, Gustav Perer, bankari u Parizu, i sa srpske strane Đorđe Vajfert, dr. Ferdinand Gramberg, dr. Jovan Đurić, Andri Đorđević, David Simić, dr. Svetolik Radovanović, Jovan A. Milojković, Viktor Jung i Evgerin Linko, podneli su Kraljevskom Srpskom Ministarstvu Narodne Pravde molbu da im se odobri da mogu osnovati novo akcionarsko društvo.U to vreme u Srbiji su vladale velike nestašice gvožđa i gvozdenih proizvoda.Sve od eksera do lokomotive moralo se uvoziti.Finansijski slaba Srbija se trudila da privuče strani kapital u izgradnji sopstvene industrije gvožđa.Osnivanje ovog akcionarskog društva u cilju upražnjavanja osnivanja i rada rudarskih i topioničkih preduzeća, bio je logičan ekonomski potez, stranih i domaćih akcionara.Potpisnici su se dogovorili i osnovali akcionarsko društvo čije ime je glasilo:'Srpsko Akcionarsko Rudarsko Topioničko Industrijsko Društvo – SARTID, s akcijskim kapitalom od 4 000,00 din., a sa sedištem u Beogradu.
U boju kod Smedereva na Mitrovdan 09.11.1914. , trećepozivci iz Šumadije, boreći se rame uz rame sa Makedoncima, zajedničkim snagama pobedili su austrijsku vojsku, koja se sa znatnim gubicima povukla sa na prepad zauzetih položaja na Pavlici – Molerov šanac – Karađorđevo brdo i Godomin.
Od 06.-11.10.1915. god. , od ušća Morave do potoka Srednjaka vođena je borba sa Nemcima koji su bili predvođeni generalom Augustom fon Mekenzenom.Njegova naredba sa upozorenjem nemačkim vojnicima 1915. godine, pre novog napada na Srbiju glasila je: '' Vojnici, polazite na srpski front na nadasve žilavog protivnika koji voli slobodu i žrtvuje se do poslednjeg.Ja vas pozivam da napregnete sve snage, da ne kompromitujete slavne uspehe nemačke vojske. ''Borbama u i oko Smedereva oktobra 1915-te prethodilo je bombardovanje Tvrđave i varoši.Nemci su tukli Smederevo iz artiljerijskih oruđa najvećeg kalibra.Tada je Smederevo branila mala posada trećepozivaca.Kako varoš nije bila dobro zaštićena, Nemci su pobili dosta nedužnog stanovništva koje nije uspelo da se skloni.Bombardovanje je trajalo dva i po dana ili 65 časova.Posle osvajanja Beograda po Makenzenovom naređenju srpski borci su sahranjeni uz sve vojne počasti.
U toku prvog svetskog rata, na pruzi Smederevo-Beograd Srbi su digli u vazduh voz koji je prevozio nemačke vojnike i municiju.Izginulo je mnoštvo nemačkih vojnika a celokupna municija je bila uništena.Besni, jer nisu uspeli da pohvataju diverzante, nemci su vešali i ubijali ljude koji su im slučajno padali u šake.Na obe strane vešala stražario je po jedan vojnik, dok su se iznad njih klatila tela Smederevaca i Smederevki.
Građani Smedereva smatrajući da je njihova varoš u toku rata najrazorenija u novonastaloj kraljevini SHS, tražili su 1919. godine da se u Smederevu podignu Železara i fabrika duvana.
Početkom 1921. godine, odobreno je 50 000 000 dinara za izgradnju Fabrike duvana, na zauzimanje ministara Draškovića i Kumanudija, koji su u Smederevu imali imanja, pa su lično bili zainteresovani.Jedan od rukovodilaca bio je inženjer Kobler, Slovenac.Sartid je podignut na mesto Rasadnika, a Fabrika duvana na imanju Branka Jefremovića, gde je bila ciglana.Razumnjivo je što su obe ustanove bile podignute na Dunavu u blizini Pristaništa i Železničke stanice.
1923. godine, osnovana je fabika Metalog ili Farmer, današnji Milan Blagojević.U njoj su radili Nemci, Česi i Mađari.Sa druge strane u Smederevo se doselilo mnogo seljaka.Pravi Smederevci su se preselili u Beograd.Zbog novih doseljenika sa sela, ispunjen je deo Smedereva na Carini.
Posle prvog sv. rata u Smederevu je bio veliki priliv radnika-samaca, pa su u to vreme poslovale narodne kujne i poslastičarnice.Te zanatske radnje džali su ljudi iz makedonije, koji su se jedan za drugim dosenjavali u Smederevo.Hrana koju su davali bila je jeftinija, uvođene su pretplatne karte, a veresijaje bila priznata na radost i zahvalnost mnogih koji su bili bez posla, čekali ga ili očekivali da prime zarađenu platu.
Smederevo je od strane nemačkih trupa bombardovano 06.04.1941. godine sa 32 štuke.Najviše je stradao današnji Želvoz dok Sartid nije ni dirnut.13.04.1941. , u Smederevo su tenkovima iz pravca Beograda ušli Nemci.Ulaskom u grad polupali su jevrejske radnje i izbacivali robu napolje.Protiv-avionske topove postavili su u Kraljev vinograd.Uveden je policijski čas koji je trajao od 2000-500.
Prilikom okupacije Smedereva, Nemci su po drugi put od Tvrđave napravili skladište municije.Za mesec dana, ratni plen je uz prinudni rad zarobljenih Srba, vojnih obveznika bivše Jugoslovenske vojske, smešten u Tvrđavu i klasifikovan prema nemačkim potrebama. Za samo 30 dana istovareno je i složeno na otvorenom prostoru u Tvrđavi, između 500 i 800 vagona ratnog materijala.Prenos i skladištenje vršili su nemački zarobljenici-Srbi, kojih je bilo oko 600.
05.06.1941. godine, 53. dan od ulaska okupatora u grad, tačno u 1414 časova, Smederevo je zadesila katastrofa, jedna u nizu mnogih od njegovog nastanka.U najvećoj ravničarskoj Tvrđavi, koja simbolizuje delo neprolazne lepote i vrednosti, eksplodiralo je skladište municije namenjeno snabdevanju nemačke vojne mašinerije. Posledice su bile ogromne, ako se izuzme to da je Smederevo više bilo oštećeno nemačkim bombardovanjima 1915. godine i kasnije 1944. godine.
Posle razarajuće eksplozije donji deo grada-varoš bio je do temelja porušen, dok je gornji deo jako oštećen.Nije bilo ni jedne kuće a da nije izgubila krov, vrata, prozore, ili bila porušena.Nestalo je oko 2 500 kuća.Preplašeno i unesrećeno stanovništvo bežalo je u vinograde i polja, a oko 4 500 mrtvih i ranjenih ostalo je na mestima gde ih je eksplozija zakačila.
Komesarska uprava formirana je 29.04.1941. god., u Smederevu u skladu sa međunarodnim konvencijama ratnog prava i u njoj su bile zastupljene sve građanske političke partije osim zemljoradničke i socijalističke.
Posle smederevske tragedije, Komesarska uprava je za komesara za obnovu Smedereva imenovala Dimitrija Ljotića.
U gradu pogođenom strašnom eksplozijom njpreči je zadatak bio organizovati najnužnije radove na pokopavanju poginulih, lečenju ranjenih i otklanjanju ruševina.Iako su već posle nekoliko dana poginuli sahranjeni u zajedničkoj grobnici na ulazu u groblje, rodbina je kasnije otkopavala svoje poginule i odnosila ih u porodične grobnice.
Prvi pomak na otklanjanju posledica eksplozije osećaju se tek kada u Smederevo pristignu omladinci kojima je pre rata bio dat nacionalni desničarski odgoj građanskog oduševljenja.Organizovani u dobrovoljačku radnu službu, studenti i đaci, njih oko 350, raskrčavali su ruševine ne prezajući ni pred najtežim poslovima.Oni nisu bili samo radnici, građevinari, inženjeri, nego i branitelji i staratelji mnoge sirotinje, izbeglica, zabludelih i napuštenih.U organizaciji Komesarijata deljene su namirnice svim siromašnim građanima, porodicama ratnih zarobljenika, porodicama izbeglih opterećenih decom.
Zavetni dan ustanovljen je 1942. godine od strane najviših smederevskih građana i održavao se po programu, na samom mestu eksplozije u Đurđevom gradu.
Nadiranjem trupa Crvene Armije ka Beogradu i Smederevu Nemci su se ubrzano pakovali i spremali za povlačenje.U tri navrata 11.06.1944. , u noći između 16. i 17.07.1944. i 03.09.1944. godine, saveznici su avionima bombardovali Smederevo.Bombardovano je skladište Jugopetrola u Godominu.Na železničku radionicu palo je 50 bombi.Razaranje je onemogućilo dalji rad radionice.Bombardovan je železnički čvor i transport.Smederevo koje je bilo koliko-toliko obnovljeno od posledica eksplozije 05.06.1941. godine, u donjoj zoni varoši pretrpelo je od bombardovanja saveznika 11.06.1944. ozbiljna oštećenja.Tom prilikom porušeno je 69 zgrada, a oštećeno 149 zgrada.
Smederevo je oslobođeno nemačke uprave u 16 časova, 16.10.1944. godine.Naredna četiri dana u grad pristižu partizani.
Od 20.10.1944. godine, kada su nemačke jedinice odbačene daleko od Beograda, u samom Smederevu i okolnim smederevskim selima počinje ''čistka''.Pod udar ''REVOLUCIONARNE PRAVDE'' potpadaju bogati i ugledni varošani i intelektualci, bogati seljaci, sportisti, studenti, Solunci, svi oni koji su imali ma kakve veze sa Ljotićevim 'Zborom', 'Belim orlovima', Nedićem, Kraljem, Nemcima...Od komunističkog malja, noža i metka padaju i koji nisu imali veze sa prethodno navedenima, ali iz nekih razloga nisu podržavali novu komunističku vlast, kao i oni koji su nečim zasmetali novim gospodarima života i smrti.Oni su bili i tužioci i sud i egzekutori.
Smederevski sveštenik Milan Milić, platio je glavom to što je poslao telegram, čestitajući Milanu Grolu izbor.Za Milana Grola , neposredno po završetku Drugog svetskog rata Milovan Đilas je zapisao da je bio poreklom Nemac, po kulturi Francuz, a po politici Velikosrbin, da bi potom dodao:''Iza intelektualne glave Milana Grola vire Draža Mihailović, vire Ljotićeve i Nedićeve ideologije koje čekaju spas od Grolove demokratije''.Radnik pošte je prijavio gde treba.Ozna je u toku noći upala u stan sveštenika u kome nisu našli ništa sumnjivo, ali to Milića nije spasilo.Poveli su ga navodno u zgradu Ozne, ali su ga narednog jutra, 17.03.1945. godine, građani videli mrtvog na kaldrmi Karađorđeve ulice, usmrćenog metkom u potiljak, sa pištoljem koji se nalazio pored njega.U cilju zastrašivanja njegovo telo ležalo je ceo dan, iza pekare Laze Nikolića, na mestu gde se sada nalazi Centar za kulturu, sve dok nije dato odobrenje da se sahrani bez ikakvog ceremonijala.
U posleratnom periodu počinje intenzivna obnova svega porušenog.
Prigradske zone su se širile prema selu, a sa druge strane okolina je opet unosila svoje elemente u proces urbanizacije grada.Radnici su svakodnevno putovali-migrirali.Nastojali su da sebi sagrade kuću u varoši.Koncentracija stanovništva zgusnutog u gradskim zajednicama uticala je da se broj stanovnika u susednim selima smanji, jer su isti prešli u fabrike, trgovine i škole.Sem ove industrijske revolucije gde se seljani doseljavaju u grad, javlja se druga karakteristika.U selima kao što su Radinac i Vranovo nastanili su se novi doseljenici iz okoline Leskovca, Pirota, a posebno sa Kosova i Metohije.
Gradske površine su povećane priključivanjem ranijih samostalnih naselja ne samo prema Lipama, Radincu i Vučaku, nego i u Godominu gde se snažno razvio Poljoprivredni kombinat ''GODOMIN''.
Varoš se razvijala prema Carini, Ćirilovcu, Starom Petrijevu i Plavincu.Kad je, između dva rata, industrijska zona preneta uglavnom u Godomin, dužina i širina podgrađa dobile su drugi oblik.
Izgradnjom MKS-a, nove železare, kasnije SARTID-a, a danas USS-a, u Radincu, počeo je da raste broj mešovitih naselja, kao i onih koja su po svom prostornom smeštaju seoska, ali su po načinu života i standardu njihovih stanovnika ipak gradska naselja.Tu se misli na Radinac, Vučak i druga sela.Elektrifikacija sela izvršena je 1950/3 godine.
1945. godine Smederevo je imalo preko 12 000 stanovnika.U varoši nije bilo ni jedne asfaltirane ulice, već nekoliko kaldrmisanih.Vremenom se sve promenilo da bi 1979. godine varoš imala 60 000 stanovnika a cela Opština blizu 110 000 stanovnika.U poslednje tri posleratne decenije Smederevo je u mnogome izmenilo svoj raniji lik.Postajalo je industrijski grad u kom su nicali: MKS, Fagram, Godomin, kao i trgovine Robna kuća Dunav, Modna hiša, Cntroprom,...
U 20 i 05 1999.godine, NATO je jednim projektilom velike razorne snage gađao jedinicu ARJ PVO u Vučaku.Jedinica i tehnika su na vreme izmešteni tako da povređenih nije bilo, a materijalna šteta je bila mala.Ovaj napad je bio prvi napad NATO-a na Vojsku Jugoslavije u Srbiji.
U podne 30.03.1999. godine počelo je prvo protestno druženje ''Smederevo – srcem za otadžbonu'' na kome se okupilo više od 20 000 građana.
Građevinska inspekcija Sekretarijata za inspekcijske poslove opštinske uprave Smederevo od početka vazdušnih dejstava na teritoriji opštine popisavši štete na javnim, stambenim i zdravstvenim objektima ustanovila je sledeće:
- Razbijeno je više od šest i po kvadratnih metara stakla
- Uništeno je više od dve stotine prozora i stotinu pedeset vrata
- Oštećeno je ili uništeno više od šest hiljada kvadratnih metara krovova
- Uništeno je više od četiri hiljade kvadratnih metara plafona i tri hiljade kvadratnih metara fasada
- Presečen je most na kovinskoj strani, a na delu kod Smedereva uništeno je dvadeset sedam metara kolovozne trake
- Postrojenja Jugopetrola su potpuno uništena
- Glavna trafostanica Sartida je neupotrebljiva
- Preduzeću Zmaj potpuno je uništen sprat poslovne zgrade
- Bez kuća i domaćinstva ostali su Dušan Gole iz ulice Pećka Patrijaršija i Radomir Stojanović iz Ralje.
Smederevci koji su poginuli u toku NATO agresije: Branislav Nikolić, Radiša Đorđević, Mlađan Radojković, Adem Beriša, Staniša Pavić, Dragan Komarica, Robert Lajčak, Blagoje Radić, Ivica Serafinović – Civi, Toplica Ilić, Bojana Radojković, Dejan Sedlarević, Miroslav Milošević i Milutin Dobrić.
Нема коментара:
Постави коментар