понедељак, 7. фебруар 2011.

Alkibiad Nuša - Branislav Nušić

Otac  Branislava  Nušića  bio  je  Cincarin  Georgije  Nuša, rodom  iz  Makedonije, inače  žitarski  trgovac  i  špediter, koji  se  posle  bankrotiranja, iz  Beograda  preselio  u  Smederevo.Kupio  je  kuću  na  dunavskom  kraju  varoši  gde  se  danas  nalazi  ulica  Branislava  Nušića.U  kući  Branislava  Nušića  danas  se  nalazi  pekara '' Klas ''.
          Branislav  Nušić  je  dar  za  dramsku  umetnost  nasledio  od  svojih  roditelja.Od  oca  je  dobio  moć  da  opazi  smešne  ljudske  strane  i  njihove  postupke, dok  mu  je  majka  usadila  svoju  vedru  i  veselu  prirodu.
          Građanska  sredina  u  Smederevu  bila  je  puna  dinamike, borbi  i  rivalstava, pa  je  uticala  na  stvaranje  Nušićeve  duhovne  fizionomije  i  istančanog  smisla  za  humor.
          Osnovnu  školu  završio  je  u  Smederevu  1875-e  kao  i  prva  dva  razreda  gimnazije. Pod  ranijim  uticajem  svog  učitelja  Nikole  Musulina, Branislav  je  postao  vatreni  Srbin. Zato  je  u  svojoj  četrnaestoj  godini, 1878. godine, kada  je  vođen  srpsko-turski  rat, pobegao  od  kuće  da  bi  se  upisao  u  dobrovoljce  i  ratovao  protiv  Turaka. Vlasti  su  ga  kao  maloletnog  građanina  uhapsile  i  vratile  roditeljima.
          To  je  bilo  u  ono  vreme  kada  je  Jovan  Jovanović-Zmaj  napisao  pesmu:''Cincari  mladi, Cincari  stari'', koja  se  odnosila  na  veliko  rodoljublje  smederevskih  Cincara.
          Prve  vesti  o  njegovom  književnom  stvaranju  u  Smederevu  su  iz 1880-e, kada  je  u  listu  ''Golub''  štampao  pesme: Sunčev  zrak, Mali  Joca.Članak  pod  nazivom  ''Novost  u  Smederevu'' , objavio  je  1882-e  godine.Prvo  veće  i  značajnije  delo  koje  je  napisao  u  Smederevu  bilo  je  ''Narodni  poslanik''.
          Nušićeva  štamparija  i  redakcija  lista  nalazile  su  se  u  ulici  Despota  Đurđa  na  pristaništu. U  Smederevskom  glasniku  Nušić  je  oslikavao  prilike  i  ljude  ove  varoši,  šibajući  moralne  bolesti  svog  doba.Kada  je  1900-e  postao  upravnik  Narodnog  pozorišta  u  Beogradu, njegov  odnos  sa  dvorom  je  bio  dobar. U  to  vreme  kraljica  Draga  je  htela  da  se  populariše  kao  veliki  ljubitelj  umetnosti, pa  je  Nušić  u  dogovoru  sa  Dragom  doveo  u  letnjikovac  Obrenovića  u  Smederevu  ondašnje  najveće  srpske  književnike  i  umetnike.
U  tu  grupu  spadali  su: Laza  Kostić, Milovan  Glišić, Stevan  Sremac, Janko  Veselinović, Dragomir  Brzak, Miloš  Cvetić, Paja  Jovanović...
          Vezan  za  Smederevo, Nušić  je  obnovio  grob  Dimitrija  Davidovića, pisca  prvog  srpskog  ustava.Prilikom  otkrivanja  spomenika, Nušić  je  1938-e  godine  doveo  Milovana  Milovanovića  koji  je  držao  čuveni  govor  o  ustavnosti.



Нема коментара:

Постави коментар